Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Maturalno putovanje u Rim

Aktivnosti - Aktualnosti
Četvrtak, 18 Rujan 2008 13:18
Image

 Sjećajući se minulih dana, neprestano se mislima vraćam na ulice Rima, vraćam se u one antičke i

srednjovjekovne starine,  u Vatikan, na Forum Romanum, na nebrojene trgove i fontane.
Još uvijek razmišljam o koloni učenica i učenika naše škole koja nije išla samo vidjeti i doživjeti, dokučiti što je Rim, nego je išla hodočastiti, uroniti u ocean iskonskih biljega kršćanstva koji su sabrani na jednom mjestu, u jednom gradu, u jednom središtu, a to je Rim.
Bilo je prekrasno slušati jeku molitve na hrvatskomu jeziku ispred groba svetoga Pavla, udisati miris te bazilike, pojmiti si činjenicu da nas dijele dvije tisuće godina od toga svetca, ali nas spaja veliki jubilej kojega želimo proslaviti, spremamo se za njega, u njemu smo i živimo ga. Fascinantan je osjećaj ući u zagrljaj Berninijevih kolonada, boraviti u jezgri katoličanstva, pred bazilikom svetoga Petra i u njoj, na kupoli i ispod nje. Neizmjerna je milost bila hodočastiti po svetim mjestima na koja smo stupali nogama, uvijek radosni, nikada umorni, uvijek skrušeno i vjernički raspoloženi, nikada larpurlartistički nastrojeni.
ImageRim je svakako bio vrhunac našega hoda po Italiji jer smo tu, uz sve moguće i nemoguće profane sadržaje, uspjeli naći mjesta mira, molitve i sabranosti.
Za mnoge su upravo katakombe, ranokršćanski podzemni sustav grobnica i uskih hodnika, bile monumentalne i zadivljujuće jer, naime, oduševljava krv mučenika ostavljena u zidnim šupljinama, a ne zlato i mramor na oltarima te smaragdi i biseri na mitrama i tijarama.
Ne smije se zaboraviti naš boravak u Asizu, dolazak na grob svetoga Frane te sveta misa na asiškomu brijegu, kao i molitva za oprost u Porcijunkuli.
Malo prije Asiza zaustavili smo se u Loretu, gradu lauretanskih litanija, Gospe lauretanske i trsatske kućice.
Posljednja dva dana našega putovanja proveli smo u Napulju i Pompejima.
U Pompeje smo ušli isključivo kao klasičari, želeći doživjeti prostornost antičkoga naselja, uživjeti se u vjerski i svjetovni život njegovih građana. Naše posljednje odredište u Italiji bio je vulkan Vezuv, još uvijek, kako kažu, aktivan.
Nakon prospavane, odnosno neprospavane noći u Napulju, krenuli smo put Zagreba i zaustavili se u Padaniji, u Padovi, gradu svetaca, svetoga Leopolda Bogdana Mandića i svetoga Ante Padovanskoga. Svatko od nas je iznio svoje molitve pred relikvijama i grobovima ovih svetaca s uzdanjem u njihov zagovor i milost Božju.
U Zagreb smo stigli u nedjelju, 31. kolovoza, u sitnim satima.
Ovo naše putovanje, ali i hodočašće kod prekomorskih susjeda, bilo je popraćeno znatnom kupovinom suvenira, ali i odjevnih predmeta, pa i onih markiranih, ovisno o dubini pojedinoga džepa ili ženske torbe.
Iako smo ovogodišnji maturanti (a matura je ispit zrelosti), pokazali smo i nekoliko adolescentskih ispada koji su učinkovito sankcionirani intervencijom profesorice Stipić i vodiča Zlatka Lukeža.
Bilo kako god, atmosfera putovanja je bila i više nego povoljna, dobra i poželjna. Obranili smo naslov i lice naše škole, Nadbiskupske klasične gimnazije.
Na koncu ovoga osvrta želim još samo zahvaliti svima koji su se trudili oko nas na putovanju, pazili nas i pratili budnim okom. Zahvaljujem profesorici Ankici Juričić, Mari Stipić i Vesni Batistić-Fačini, kao i profesoru Berislavu Devčiću, a posebna hvala pripada don Ivanu Dodleku, čovjeku koji nas je s osobitim žarom poticao na molitvu te je slavio svete mise s nama i za nas.
I na koncu, hvala vodičima koji su nas vodili Italijom i usmjeravali nas na ono bitno, pokazivali nam ono što vrijedi vidjeti. Hvala profesoru Branku Korbaru, a naročito hvala profesoru Zlatku Lukežu koji nas je zadivio svojim poznavanjem povijesti, ideologije, književnosti i stranih jezika.
Vjerujem da je želja većine nas maturanata što prije ponoviti ovo putovanje.

Ivan Penavić, 4. d

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack