Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Kazališna predstava «DON QUIJOTE»

Aktivnosti - Aktualnosti
Srijeda, 22 Listopad 2008 09:13

ImageUtorak je bio zadnji dan nastave u tjednu i naša je škola

 ugostila kazalište «Merlin». Izvedbi predstave «Don Quijote» prisustvovali su učenici prvih, drugih i trećih razreda te nekoliko entuzijasta iz četvrtih razreda. Evo kako je predstavu doživjela učenica 1. d razreda Anamarija Paulik.
«Don Quijote sjedi ispod znaka (označeno danas, sutra…). Pita se gdje je, u kojem vremenu. Voli čitati i voli pustolovine. Njegov konj koji je u njegovoj glavi plemeniti at, zapravo je staro kljuse. Pošto je Don Quijote uvjeren da mora postati vitez dolazi pred krčmu misleći da je dvorac. Vrata mu otvara krčmar za kojeg Don Quijote vjeruje da je kralj. Krčmaru se nije dalo prepucavati s pridošlicom, pa ga je jednostavno proglasio vitezom i zalupio mu vrata pred nosom. Tada veliki vitez Don Quijote odlazi u osvajanje svijeta. Na svome putu pronalazi Sancha Panzu kojemu je obećao krunu ako pristane biti njegov štitonoša. Sancho, primamljen velikim obećanjem, postaje Don Quijoteov suputnik, ali i prijatelj. Čudne dogodovštine su im se događale. Don Quijote je umišljao sve čudnije neprijatelje. Prijelomni trenutak dogodio se kada naš junak kreće u borbu protiv vjetrenjača misleći da su divovi. Tada, sav strgan, gotovo na umoru, upoznaje samoga sebe tj. svoje pravo ja. To ga stavlja pred tešku odluku. Naime, mora se opredijeliti hoće li biti zdravog razuma i prosječan ili malo drugačiji, čak luđi, ali jedinstven.
Meni je ova predstava bila dosadna i na trenutke smiješna. No, sada kada pišem ovaj osvrt uviđam dublji smisao ovog djela. Čini mi se da je Don Quijote zapravo bio osoba koja je živjela u svom svijetu. Bio je lud, ali u svojoj ludosti genijalan. Njegova načitanost i mašta odveli su ga u taj svijet. Danas takve ljude nazivamo umjetnicima, ali prije su ih smatrali luđacima, ljudima na margini društva. Ova me je predstava podsjetila upravo na izjavu G. B. Shawa koju sam nedavno pročitala:
«Razuman čovjek prilagođava se svijetu oko sebe.
Nerazuman uporno nastoji svijet prilagoditi sebi.
Stoga, sav napredak čovječanstva ovisi o nerazumnim ljudima.»
Koliko je meni poznato, u povijesti se čulo i pisalo samo o mudrim osobama i o onim ludim. Ali da mudri nisu učinili nešto važno i razumno, ne bismo za njih čuli. Isto tako da ludi nisu napravili nešto ludo (npr. Neronovo spaljivanje Rima) mi možda nikada ne bismo znali da su postojali i ne bismo obraćali pažnju na ono što su oni promijenili.»

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack