Jedan od događaja na Dan škole, 19. ožujka, trebao je biti odbojkaški ogled  između maturantica

 (pobjednica školskoga natjecanja u odbojci) i profesorica.
Ne znam kako je bilo s mlađima, znam da smo mi stariji danima prije počeli sastavljati ekipu, konzultirati se s izbornicom (može li uopće biti bilo tko drugi do Mara S.?) i njezinim prvim pomoćnikom (Tomislavom B.). Dakle, konzultiranje smo obavili, trening – nijedan. Tek 10 minuta prije mise: u štiklama, svečanim odorama i tako.
Kada smo se nakon mise i akademije uputili u športsku dvoranu (u jednoobraznim dresovima, molim), čvrsto smo vjerovale (mi, velike) da će se u njoj naći tek pokoji gledatelj znajući iz iskustva da je našim učenicima kava puno primamljivija negoli nekakva odbojka u kojoj se, iskreno rečeno, nije znalo što očekivati. Kad tamo – sve krcato. Takvu potporu s tribina imaju još samo Balić ili Modrić u svojim najboljim partijama. Srčanošću i glasnoćom isticao se – IIId. (Hvala, dečki!)
I tako, na krilima sedmoga igrača, uz neponovljiv sudački dvojac (Stipić – Bernat), sudarile su se, preko mreže, dvije ekipe. Jednu su činile: Lorena K., Marina M., Owa O., Ilona S., Ivana S., Zrinka S. (sve IVc), s pojačanjem iz IIc: Anom B.
Ekipa profesorica bila je puno brojnija: Vinka B., Karmela B.-Đ., Kristina B., Ana Ć., Tea G., Andja J., Maša M. R., Marija P., Maja Š., Vesna Š. i Ivona Z.
Sve ostalo je viđeno na terenu.
Prvi je set završio 25 : 23 za maturantice. Drugi su dobile profesorice 25 : 16. Treći maturantice 13 : 11.
Konačan rezultat zbrojite sami.
Treba li još što reći? Zapravo, da. Ovo nije kraj. Izazivamo na uzvrat u svibnju. Ima u nama još odbojkaškoga potencijala.
Ne može se školska slava steći jednom pobjedom, pa makar i protiv profesorica.
Do tada, djevojke, čestitamo!

A. J.