Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Moje viđenje govorničke škole

Aktivnosti - Aktualnosti
Utorak, 08 Svibanj 2007 13:48

 

Našu školu smo predstavljale Marija Miličević i ja. Bile smo jako uzbuđene jer nismo znale što nas čeka. ...

XXV. govornička škola na otoku Rabu pokrenuta je tragom pozitivnih iskustava sličnih škola u Malom Lošinju, Selcu, Vodicama, Rovinju, Makarskoj, Bjelolasici i drugima.Govorničko obrazovanje namijenjeno je srednjoškolcima. Škola traje 8 dana. Učenje se odvija u obliku radionica koje rade u skupinama od po desetak učenika na čelu s mentorom. Na raspolaganju polaznicima su i izborni sadržaji – voditeljstvo, rtv novinarstvo, debata, recitacija i gluma, a za one koji imaju više sportskog duha u to vrijeme mogu igrati odbojku, košarku, nogomet, itd. Ovo su bile neke općenite informacije, a sada slijede zanimljivosti s našeg osmodnevnog boravka na Rabu…
Našu školu smo predstavljale  Marija Miličević i ja. Bile smo jako uzbuđene jer nismo znale što nas čeka. Naravno, mi nismo prve koje predstavljamo našu gimnaziju na govorničkoj školi. Pohađali su je naši bivši maturanti : Ivan Petrović, Marko Kolak, Vladimir Kerečeni. Ispričali su nam mnogo toga, ali najvažnije smo trebale same saznati….pa, krenimo…čim smo stigli u hotel i raspremile stvari, krenulo je upoznavanje…jurcanje po hodnicima i kucanje od vrata do vrata. Zbog naših prethodnika, već na početku smo stekle odličnu reputaciju, a i nakon par dana bile smo poznate pod nazivom – DVIJE ČASNE IZ 328 (hahaha)….Možete pretpostaviti zašto…Nadbiskupska radi svoje. Srednjoškolaca je bilo iz cijele Hrvatske. Mentori rasporede učenike po grupama, ali paze da nitko nije iz iste škole i ako je moguće grada! Važno je da se svi sprijateljimo i što bolje upoznamo. Odmah su nam rekli što očekuju od nas. Primarno je napraviti govor. Sve se vrti oko središnje misli : ona je bit svega. Središnja misao je ono o čemu želiš pisati. Npr. Marija je dugo «mozgala» i na kraju se odlučila za temu: FILMOVE TREBA SINKRONIZIRATI, ona spada u kategoriju ozbiljnih govora. Ja sam svoju smišljala 4 dana i na kraju došla do zaključka kako bi htjela napraviti nešto nadasve originalno, ali smiješno. Moja središnja misao je glasila- BALERINE MORAJU IMATI MINIMALNO 85 KG. Govor mora sadržavati uvjeravajuće argumente i protuargumente. Modalne izraze, stilske i retoričke figure. Malo je ljudi već prvih dana smišljalo govore, svi smo taj najvažniji zadatak ostavili za kraj…Jednostavno, uživali smo u izlascima, tulumima, ali ipak smo svakim danom stjecali nova znanja. Družili smo se, ali uz to i učili. Uskoro se  približavao dan audicije. Dakle, slijedi audicija u grupi, trebaš iznijeti govor pred svojim kolegama, a oni onda odlučuju tko prolazi u drugi krug. To je audicija pred mentorima. Biraju se oni najbolji koji prolaze na javni nastup. Pobjednik javnog nastupa osvaja nagradu Grgur Ninski. Međutim, audicija i javni nastup postoji i u izbornim sadržajima. Marija je izabrala debatu, a ja recitaciju. Ovako je to izgledalo prije audicije u petak….od 1h  ujutro do doručka svi su ležali i sjedili, na hodnicima, smišljajući govore(s kavama u rukama, kako bi ostali budni), neki su tražili pomoć od drugih nudeći čak i novac, a neki su na kraju i zaspali na hodniku, pa od govora NIŠTA. Sve u svemu, odlično je ispalo. I Marija i ja smo izašle na javni nastup. Marija je debatirala o tezi da u škole treba uvesti nošenje uniformi, a ja sam sudjelovala u recitalu. Nakon proglašenja pobjednika, svi smo se otišli spremiti za svečanu večeru. To nam je bila zadnja večer s ravnateljem i mentorima govorničke škole. Odmah smo izvukli najbolje stvari iz kovčega i krenuli na uređivanje. Tražile su se i dežurne frizerke (figaro i pegla su bile dvije najtraženije stvari). Uz hrpu dobrih komentara i smijeha smo sišli u svečanu dvoranu. Zabavljali smo se cijelu noć, razmjenjivali brojeve i prepričavali događaje, svirali i pjevali. Za par sati smo svi zaspali(neki u tuđim sobama, neki za stolom, a rijetki su čak bili tako dobri, pa su pronašli put do vlastitih soba). Došla je i nedjelja, dan kad smo svi krenuli svojim kućama. S ponekom suzom u oku, rastajali smo se, ljubili, grlili i obećavali jedni drugima kako nikada nećemo zaboraviti što smo se zajedno prošli u govorničkoj…ma jedva čekam sljedeću na otoku Krku, a do tada uživajte. Pozdrav...

                                                                                                                               Iva Bukmir


   

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack