Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Roditeljski sastanak

Aktivnosti - Aktualnosti
Ponedjeljak, 12 Travanj 2010 10:42

U_subotu 21. studenoga u našoj je školi održan cjelodnevni susret s roditeljima naših učenika.

Pod dojmom dogođenoga, nekoliko je roditelja napisalo svoje osvrte/dojmove. Donosimo ih…
Cjelodnevni zajednički susret roditelja i profesora NKG-a, održan 21. studenog 2009., za nas u obitelji počeo je tjedan dana prije kada smo se doma dogovarali za kolače. Uzbuđenje je počelo već kod odabira. Navijali smo za one koje i mi volimo, a mi smo Rafaela i ja, iako mi volimo sve kolače. Susret sam podijelio u tri dijela: priredba, misa i domjenak.
Rano sam ustao jer subotom ne voze autobusi kao radnim danom. Tako sam već u rano jutro uživao na zraku šalatskog brijega. Nakon što sam se pomolio sv. Josipu, pozdravio s roditeljima iz razreda, ravnateljem i ponekim profesorom, počela je priredba. Dojmila me se Antička dramska grupa. Predavanje mr. sc. J. Kuhtića bilo je interesantno, ali malo teško za rano jutro. Nastup rock grupe na kraju me oduševio i vratio u mladost. To mi je stvarno podiglo raspoloženje.
Sveta je misa nešto što mi je ostavilo poseban trag »negdje unutra«. Sad sam još više zahvalan svojoj kćeri što je izabrala upravo ovu školu jer iako sam vjernik od rođenja, još sam više »narastao u svojoj vjeri«. Nastup Mješovitog zbora NKG-a bio je više nego odličan.


Nakon mise ono što sam s nestrpljenjem i praznim želudcem jedva dočekao, a stol pun prekrasnih i ukusnih delicija me očarao. Teško mi je reći što je bilo bolje: piroške, sendviči, kolači... Puno roditelja se potrudilo. Možda ipak ima šanse za ljude, možda se nisu otuđili onako kako svi vole govoriti.
Nakon jela uslijedio je roditeljski sastanak. To je već bilo malo teže pratiti zbog prenatrpanih želudaca i nije nam bilo do nekih dubioznih tema.
Na kraju što reći? Jedna prekrasna subota i jedva čekam drugu godinu, a u godinama kada Rafaela više ne bude u NKG-u, morat ću se »prošvercati«. Stvarno je bilo lijepo i baš je dobro biti tata u NKG-u.

Mirko Paša


U dvoranu sam ušao s kojom minuticom zakašnjenja. Sjeo sam i uključio se u praćenje programa. Nastupali su mladi iz zbora NKG-a. Prisjetio sam se jednoga davnog događaja baš iz te dvorane. Kad smo nekad bili mladi, tu smo gledali film »Moje pjesme, moji snovi«.
I zbilja, dok smo bili mladi kao sad ovi mladi, pjevali smo pjesme i imali svoje snove. Nadali smo se i vjerovali da bi se, unatoč svemu, moglo dogoditi i događati upravo ovo ili ovakvo nešto kao što se događa sad na Šalati u NKG-u. Vjerovali smo da bi novi naraštaji išli u škole koje su obilježene kršćanskim simbolima i koje dišu kršćanskim katoličkim duhom; gdje bi u razredu sjao križ Isukrstov i nastavala počimala »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga...«
Evo, to se upravo događa, to me jako veseli i sretan sam što jedno od moje djece uživa tu povlasticu. (…)

Željko Oreč, roditelj gimnazijalca Martina

Osvrt na cjelodnevni zajednički susret roditelja i profesora Nadbiskupske klasične gimnazije
ili kako korisno, svrsishodno i iznad svega ugodno provesti jednu običnu subotu u studenom

Kada me je profesorica Pustišek zamolila da napišem kratak osvrt na naše zajedničko druženje, bilo mi je iznimno drago i vrlo rado sam na to pristao. Pravi razlog tomu je što je danas rijetkost pisati i pričati o nečemu dobrom i lijepom (ili mi to isto dobro i lijepo manje vidimo, ne stignemo vidjeti).
Naša gimnazija je zaista nešto dobro i kvalitetno u hrvatskom školstvu, škola u kojoj se ne pruža samo obrazovanje (netko je rekao da to danas može svatko pružiti),već pruža kršćanski odgoj, daje temelje morala i etike mladim ljudima koje danas mnogi stavljaju u drugi plan pred naletom „kvalitete“ potrošačkoga društva. Za takav odgoj nije dovoljno svaliti breme na leđa profesora, već je neophodno potrebna suradnja roditelja i profesora u svim segmentima nastave i života škole gdje je to moguće ostvariti. (…)
U meni su svi ti dojmovi bili izmiješani, slika, zvuk, pjesma, molitva, znanje, dobar okus u ustima... U tišini smo se supruga i ja vozili doma, nismo trebali ništa govoriti. Netko je jednom rekao da tišina može reći više od tisuću riječi (ili tako nekako). A osjećaj... Dobar. Jakooo dobar!

Boris Adžić

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack