Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Karol Jozef Wojtyla

Aktivnosti - Aktualnosti
Utorak, 08 Svibanj 2007 14:00

Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920.

Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilije Kaczorowske.

 Nakon završetka studija na višoj školi "Marcin Wadowita" u Wadowicama g. 1938. Karol se upisuje na sveučilište Jagiellonian u Krakovu. Kada su nacisti g. 1939. zatvorili sveučilište, mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici "Solvay" kako bi zaradio za život te izbjegao deportaciju u Njemačku. Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja "Rapsodijskog kazališta" koje je također djelovalo u tajnosti.


Nakon rata nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyline iznimne sposobnosti i darovitost tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtylu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskoga kapelana u župi Sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje profesorom moralne i etičke teologije na krakovskoj bogoslovi i Teološkom fakultetu u Lublinu.


U 38. godini života Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu. Šest godina kasnije, u tijeku održavanja Drugoga vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964., papa Pavao VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.–1965.) pruživši važan prinos u izradi konstitucije "Gaudium et spes". Kardinal Wojtyla sudjelovao je i na pet skupština biskupskih sinoda prije svoje papinske službe. Papa Pavao VI. umire u svome ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. te se već 14. listopada otvara nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyla izabran je za papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na netalijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime trojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.


Ubrzo nakon izbora za papu Ivan Pavao II. pokazao je kako će njegova služba biti u znaku velikih promjena: od papinskoga protokola u koji je uveo mnoge novine do snažne pastoralne zauzetosti koja se najistaknutije odražavala u njegovim apostolskim putovanjima. Nešto više od tri mjeseca nakon što je izabran za papu kreće na svoje prvo putovanje na kojemu je posjetio Meksiko. Nedugo zatim objavljuje i svoju prvu encikliku "Redemptor hominis" ("Otkupitelj čovjeka"). Te 1979. godine na opće audijencije, na kojima su se okupljala mnoštva vjernika, uvodi kateheze iz određene tematske cjeline. Ubrzo je posjetio i svoju domovinu koja će biti osam puta odredište njegovih putovanja. Papa te godine na Veliki petak ispovijeda vjernike u bazilici Sv. Petra u Vatikanu te prvi put u povijesti saziva opću savjetodavnu skupštinu kardinalskoga zbora koja nije imala za cilj izbor pape.


Na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981. na Trgu svetoga Petra u Vatikanu na papu Ivana Pavla II. izvršen je atentat. Na Ivana Pavla II. pucao je Turčin Ali Agca, teško ga ranivši. Papa je zadržan u bolnici na liječenju puna tri mjeseca, a bolnicu je napustio sredinom kolovoza. Godinu dana nakon atentata Papa je posjetio portugalsko svetište Gospe Fatimske gdje je izrekao čin posvećenja i predanja svijeta Bezgrešnu Srcu Marijinu. Godine 1984. tijekom svoga 21. apostolskoga putovanja na kojemu je boravio u više dalekoistočnih zemalja proglasio je svetima više od stotinu korejskih mučenika. Bilo je to, nakon više od 600 godina, prvo proglašenje svetima izvan Rima. U listopadu 1986., u rodnome gradu sv. Franje, Asizu Papa je predvodio Svjetski molitveni susret na kojemu su se okupili predstavnici najznačajnijih monoteističkih religija. U jeku velikih društveno-političkih previranja u Istočnoj Europi 1989. godine Papi u povijesni službeni posjet dolazi predsjednik Vrhovnoga sovjeta SSSR-a Mihail Gorbačov. U tome razdoblju dolazi do uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i zemalja europskoga Istoka.
U siječnju 1992. Sveta Stolica priznaje Hrvatsku, a ubrzo su uspostavljeni i diplomatski odnosi između Hrvatske i Svete Stolice.

 Dvije godine kasnije, u rujnu 1994., Papa boravi u prvome posjetu Hrvatskoj. U listopadu 1995. Papa je posjetio sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku gdje je, na UN-ovoj Općoj skupštini, održao znameniti govor u povodu 50. obljetnice utemeljenja te organizacije. Iduće godine, 1996., započinje trogodišnja priprava za proslavu Velikoga jubileja dvijetisućite godine Otkupiteljeva rođenja. Na svome 97. apostolskom putovanju u svibnju 1996. Papa je posjetio Sloveniju, a u travnju iduće godine Bosnu i Hercegovinu. Godine 1998. Papa je posjetio Kubu i ondje se susreo s Fidelom Castrom. Iste godine u listopadu boravi u drugome posjetu Hrvatskoj prigodom kojega je u Mariji Bistrici proglasio blaženim slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca.


Simboličnim činom otvaranja Svetih (jubilejskih) vrata 24. prosinca 1999. započeo je Veliki jubilej 2000. Otvaranje Svetih vrata na bazilici Svetoga Pavla izvan Zidina 18. siječnja imalo je snažno ekumensko obilježje. Prvi put u povijesti na svečanosti otvaranja Svetih vrata bili su prisutni predstavnici 23 kršćanske Crkve. U godini Velikoga jubileja Papa je pohodio Egipat te tjedan dana proboravio u Svetoj zemlji. Samo u Svetoj godini Papa je proglasio svetima 148 blaženika, a blaženima 54-ero slugu Božjih, odnosno ukupno 202 blaženika i sveca. Uz jubilejsku godinu objavljeno je čak pet Papinih dokumenata.
Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine Papa poziva katolike na dan posta za mir, a predstavnike religija svijeta na Dan molitve za mir u svijetu u Asizu. Tijekom 2002. Papa je u niz navrata pozivao na mir na Bliskom istoku gdje je došlo do nove eskalacije sukoba. Na početku dvadeset i pete godine svoje papinske službe, 16. listopada 2002., Ivan Pavao II. proglašava Godinu krunice i uvodi, u najrašireniju marijansku molitvu na svijetu, krunicu pet novih otajstava koja je nazvao "otajstvima svjetla".

Početkom lipnja 2003. Papa je ponovno, treći put, u Hrvatskoj gdje je posjetio Dubrovnik (6. lipnja), Osijek i Đakovo (7. lipnja), Rijeku (8. lipnja) te Zadar (9. lipnja). U drugoj polovici lipnja 2003. posjetio je Bosnu i Hercegovinu i tom prigodom u Banjoj Luci proglasio blaženim slugu Božjega Ivana Merza.
Veljača 2004. u Vatikanu je bila u znaku intenzivnih diplomatskih aktivnosti posvećenih iračkoj krizi u kojima je Sveta Stolica izrazila svoju odlučnost da se učine svi napori kako bi se po svaku cijenu izbjegao rat. U povodu obilježavanja 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Papa je 14. i 15. kolovoza hodočastio zajedno s bolesnicima u glasovito francusko marijansko svetište Lurd. U poslijepodnevnim satima 14. kolovoza u papamobilu je predvodio procesiju s više od 100.000 hodočasnika, bolesnika i svećenika u molitvi krunice, od Špilje ukazanja do bazilike Sv. krunice. Bilo je to 104. i ujedno posljednje apostolsko putovanje pape Ivana Pavla II.
U bazilici Sv. Petra u Vatikanu u nedjelju 17. listopada 2004. Ivan Pavao II. označio je početak Godine euharistije prigodom koje je i napisao apostolsko pismo "Mane nobiscum Domine" ("Ostani s nama, Gospodine"), a koja će završiti Sinodom biskupa u Rimu u listopadu 2005. godine.


Početkom 2005. godine Papa je zbog gripe u dva navrata hospitaliziran. Tijekom drugoga boravka u bolnici na Papi je 24. veljače izvršen operativni zahvat traheotomije u kojemu mu je u grlo stavljena cjevčica koja je Svetomu Ocu olakšavala disanje. Nakon osamnaest dana provedenih u rimskoj bolnici Gemelli Papa se u nedjelju 13. ožujka vratio u Vatikan kako bi sudjelovao u obredima Velikoga tjedna i proslavio svetkovinu Uskrsa. Preminuo je 2. travnja 2005. godine, mogli bismo već sada slobodno reći – na glasu svetosti!
 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack