Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Ivan Pavao II

Aktivnosti - Aktualnosti
Utorak, 08 Svibanj 2007 14:04


Papa Ivan Pavao II. ili, krsnim imenom, Karol Jozef Wojtyla čovjek je za kojega se malo čulo u svijetu sve dok nisu ...  

 Papa Ivan Pavao II. ili, krsnim imenom, Karol Jozef Wojtyla čovjek je za kojega se malo čulo u svijetu sve dok nisu izrečene ove rečenice s balkona bazilike Sv. Petra: Annuntio vobis gaudium magnum! Habemus papam! Cardinalem Karol Jozef Wojtyla!

Kada su se te riječi prolomile Trgom sv. Petra, mnoštvo je kliktalo od radosti. To nisu kao predsjednički izbori u kojemu imamo uvijek dvije ili više struja koje naginju ovoj ili nekoj drugoj strani. Papu Ivana Pavla II. svi su prihvatili bez obzira na jezik, nacionalnost, političku orijentiranost pa, usudio bih se reći, i vjeru. I odmah na početku svoga papinstva izmaknuo je strogu vatikanskom protokolu. Naime, svi su mislili da će udijeliti svoj prvi papinski blagoslov i otići s balkona, a on je umjesto toga počeo komunicirati s mnoštvom. Upravo se iz toga njegova prvog obraćanja javnosti može vidjeti sva njegova jednostavnost i poniznost što ga je učinila tako velikim čovjekom za sva vremena...

Koliko su ga ljudi voljeli i cijenili najbolje se može vidjeti na njegovim putovanjima kojih je bilo preko 100 i na svima njima uvijek je neumorno širio Evanđelje i pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, a osobito molitvu krunice u kojoj se isprepliću Isusov i Marijin život. Mlade je osobito volio i uvijek se rado s njima susretao i družio, a to je mladima uvijek bio poticaj da što bolje žive svoju vjeru i uče druge toj istoj vjeri! Pa čak i kada je bio na umoru, mladima je uputio svoje posljednje riječi koje su svakoga dirnule u srce...

Mi koji smo još na ovoj zemlji možemo biti ponosni što smo bili suvremenici ovomu ovako veliku, neumornu i uvijek radosnu Papi koji je uvijek nalazio vremena za svakoga, ali baš za svakoga: od najsiromašnijih do najbogatijih koje je uvijek malo »grdio« i poticao na veću solidarnost s drugima koji su siromašni i jedva preživljavaju. Ovdje posebno treba istaknuti njegovo zalaganje za siromašne zemlje koje su u dugovima i većinu svojih prihoda upravo i potroše na vraćanje duga i tako opet postaju siromašne. Papa se tu pozvao na Stari zavjet, točnije Levitski zakonik u kojemu piše da se siromašnima oprosti dug svakih pedeset godina.

Također treba napomenuti da je ovaj Papa bio i papa ekumenizma što svjedoče mnogi svjetski susreti predstavnika religija, bilo na svjetskoj, bilo na (nad)biskupijskoj razini. Cilj tih ekumenskih susreta nije bilo ujedinjenje, nego je bitan neprestan dijalog između predstavnika religija što je i ostvareno i vjerujem da će to i dalje živjeti za vrijeme sljedećega nasljednika sv. Petra!

Nadam se da smo primijetili da su godine iza nas od strane Crkve (a na poticaj Pape, op. a. ) bile nečemu posvećene... Jedna godina bila je posvećena krunici i upravo pred proglašenje godine krunice Papa je svijetu ponudio nešto novo: otajstva svjetla koja su još »nedostajala« da bi krunica bila »potpuna«, tj. da bi otajstva obuhvatila čitav Isusov život. Dvije godine zaredom, pa i ova 2005., proglašene su godinama euharistije, toga sakramenta nad sakramentima s kojim je Papa uvijek radosno okupljao vjernike iz čitavoga svijeta...

Mi Hrvati osobito smo ponosni što smo imali tako dobroga Papu koji nas je volio poput svoga naroda, što je izrekao u zrakoplovu prilikom svoga prvog posjeta Hrvatskoj 1994. kada je rekao da mu takav doček mogu prirediti jedino Poljaci. Zamislite koja je volja i snaga bila u tome Papi kada je sa štakom došao za vrijeme rata u Hrvatsku i upravo je u Hrvatskoj prvi put u svome pontifikatu, koji je trajao 26 godina, poljubio zemlju u posudi. Mislim da je radost vjernika bila još veća kada su čuli da Papa govori hrvatski (i to jako dobro!) i još da recitira Domjanićeve stihove: »Tu brat mi je vsaki, / Tu doma sem taki...«
U svome drugom pohodu 1998. blaženim je proglasio kardinala Alojzija Stepinca i tako je Crkvi u Hrvata, a i u svijetu, podario još jednoga velikog uzora. Osim što je posjetio Mariju Bistricu, Papa je još bio u Zagrebu na susretu s mladima i u Splitu povodom 1700. obljetnice postojanja toga grada. Većina država bi se zaustavila na drugome pohodu, no Papa je Hrvatsku posjetio i treći put, 2003., kada je posjetio Zadar, Rijeku, Osijek, Đakovo i Dubrovnik pod geslom: »Obitelj – put Crkve i naroda« naglašavajući važnost obitelji u današnjemu vremenu. Osim što je ovo bio treći Papin pohod našoj domovini, bilo je ovo i njegovo jubilarno stoto putovanje! I u ovomu trećem pohodu napravio je nešto prvi put u svom pontifikatu – vozio se brodom.
Za sva tri ova posjeta moramo mu biti zahvalni i moramo mu barem svojom molitvom iskazati koliko ga volimo i poslije njegove smrti, koja nije kraj! Papa je rekao: »Život nas vodi u smrt, a smrt u Život!«

Papa se u »domovinu na nebesima gdje smrti više nema i gdje je radost vječna« preselio 2. travnja 2005. u 21 sat i 37 minuta. U posljednjim trenucima ovozemaljskoga života pogledao je prema Trgu sv. Petra i rekao: »Amen« te posljednji put udijelio svoj papinski blagoslov okupljenu mnoštvu...
Oko njegova pogreba vezano je nekoliko »zanimljivosti«... Naime, na početku pogreba na lijesu je bio otvoren Evanđelistar koji je vjetar listao, a u jednome trenutku ta se knjiga zatvorila unatoč tome što je imala debele korice. Možda je najdojmljiviji trenutak na sprovodu bio kada je kardinal Ratzinger rekao: »Papa nas sada blagoslivlja sa svoga prozora!« i u tome trenu ljudi su primijetili svjetlo koje je obasjalo cijeli Trg. I treće, ali ne i posljednje, jest to što su za taj dan bili najavljeni pljuskovi, a svi smo bili svjedoci kakvo je vrijeme zapravo bilo... Četvrto: Papa je i na svome odru uspio okupiti predstavnike svih religija i ljude svih vjera i nacionalnosti i uspio je ujediniti cijeli svijet u jednu jedinstvenu molitvu...
Pomolimo se i mi koji put ovomu velikom Papi da nam pomogne kada nam bude teško u životu. Molimo ga da nam bude zagovornik kod Blažene Djevice Marije i kod Boga kako bismo svi jednoga dana prispjeli »punini vječnoga spasenja«!
Kao što je i Papa završavao svoje propovijedi potičući na pobožnost Isusovoj i našoj Majci, i ja bih sve vas pozvao da uvijek zazovete Mariju i da ona vas i vi nju vodite za ruku i da uvijek budete – TOTUS TUUS!

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me Ti.

Tomislav Hačko
    

 

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack