Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Kata globalikes

Aktivnosti - Aktualnosti
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 11:43

 Moramo zadržati svoj državni, nacionalni identitet i oduprijeti se silama kao što su SAD i EU koje drže prevlast u politici, ...

Osim brojnih promjena u gospodarstvu svijeta, danas više nego ikada dolazi do izražaja povezanost svijeta u gospodarskom, kulturnom i socijalnom smislu. Riječ je o svjetskom procesu globalizaciji, koja spada u teme o kojima se u posljednje vrijeme sve više govori, piše i raspravlja.

O globalizaciji možemo čitati svuda, u raznim kontekstima, od novinskih članaka, naučnih radova, Interneta pa sve do školskih udžbenika. Ne postoji točna definicija globalizacije, ali svi se možemo složiti da je to proces u kojem dolazi do prijenosa znanja, informacija, usluga, kapitala, energije i dr.

Globalizacija je prilično kontraverzan pojam i zato se moramo zapitati tko će zapravo profitirati globalizacijom a tko će ispaštati.
Imaju li svi podjednak pristup kapitalu, zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu, hrani i pitkoj vodi? Kome će globalizacija više koristiti, kineskom radniku u tvornici, kambodžanskom seljaku, Europskoj uniji ili multinacionalnim kompanijama?

Problem globalizacije vidimo u sve većoj težnji za brisanje nacionalnih granica a što su u najvećoj mjeri zaslužne velike svjetske organizacije, multinacionalne kompanije, unije kao što su EU, NAFTA, WTO.
Tim procesom narodi pomalo gube osjećaj za svoju kulturu i malo pomalo počinju preuzimati neke stvari iz drugih kultura.
Činjenica je da ljudi odustaju od svojih tradicionalnih nošnji i sve više počinju nositi odjeću američkih seljaka.

Multinacionalne kompanije kao što su McDonald'''''''''s preuzimaju primat u svijetu na uštrb restorana u kojima se priprema tradicionalna hrane neke zemlje.
Zar mi to stvarno želimo i trebamo?
Globalizacija potiče veliku konkurentnost velikih razvijenih i bogatih zemalja kojima male zemlje svojom nerazvijenošću raznim političkim i socijalnim problemima ne mogu konkurirati.

Tercijarne, nerazvijene zemlje potiču tehnološki i informatički razvoj što se očituje u novim tzv. »čistim industrijama»,otvaranje multinacionalnih kompanija i jakim menadžmentom što iz dana iz dan stvara veliku svjetsku konkurenciju.
Nažalost, događa se da vlade pojedinih država, često sekundarnog sektora padaju u ruke multinacionalnih kompanija što jako loše utječe na nastanak državnog kapitalizma.
Za primjer ću uzeti Kinu i Kambodžu. To su nerazvijene siromašne države u kojima multinacionalne kompanije otvaraju svoje tvornice u kojima koriste jeftinu radnu snagu ubog težnje da proizvodnja bude što jeftinija. Radnici na tzv. «lohn-poslovima» rade u jako lošim nezamislivim uvjetima i za ta su jako loše plaćeni. Nerijetko se događa da u takvim neljudskim uvjetima rade i djeca.

Uspostavljanje globalnog slobodnog tržišta nije ništa drugo nego politički projekt bogatih država.
Danas se događa da dolazi do pojave protekcionalizma u tercijarnim razvijenijim zemljama što znači da potiču izvoz proizvoda i nameću veliki porez na uvoz.
Veliki tehnološki i informatički razvoj omogućuje smanjivanje svijeta kako prostorno tako i vremenski što svijet pretvara u tzv. «globalno selo».
Takov razvoj globalizacije dovodi do bogaćenja visokorazvijenih kapitalističkih zemalja i jedan je od glavnih uzroka produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih.
One ne gledaju na taj problem siromaštva čak ni kada je to pitanje u vlastitoj zemlji.
Za primjer možemo uzeti «američku pomoć» žrtvama Katrine i najnovije nerede i male «gerilske ratove» u predgrađima Francuske.

U visokorazvijenim zemljama unatoč tehnologiji i bogatstvu postoji problem siromaštva i nezaposlenosti.
Po mom mišljenju globalizacija je mit o općem dobru, nužnosti povezivanja nerazvijenih zemalja s europskim ili svjetskim institucijama.
Govori se o visokom standardu građana, rješavanju nezaposlenosti, povezivanju svih građana koji će postati «građanima svijeta».
Sve je to čista izmišljotina kojom se potiče razvoj globalizacije u malim zemljama u čiju slobodnog iskorištavanja njihovih prirodnih bogatstava i znanja.

Europska unija potiče globalizaciju u nerazvijenim europskim zemljama tako da im nameće svoje uvjete, daje svoje mišljenje o tome što je dobro za njih.
Nažalost, dolazi do toga da zemlje Europske unije na trgovačkoj razini pokušavaju privatizirati države s prirodnim i privrednim bogatstvima s malo tehnološko-informatičkog znanja i mogućnosti a čime se navodno poboljšava gospodarstvo i obnavljaju radna mjesta, a to je samo privid. Prije, otprilike 3 godine «T-mobile» je od Hrvatske kupio Cronet. On danas ostvaruje zaradu od oko 2 milijuna eura od kojih samo ⅓ ostaje u Hrvatskoj. Time Hrvatska baš ništa ne dobiva! Italija od nas kupuje kvalitetno drvo, napravi kuhinju i onda je prodaje za puno veću cijenu Hrvatskoj. Za mene je to apsurdno. Mislim da Hrvatskoj trebaju velike promjene u smislu školstva, sudstva, gospodarstva, politike i zakona za što se do sada nijedna vlada nije pretrgla. Najvažnije je da mi pregovaramo s EU!
Globalizacija u političkom, gospodarskom i socijalnom smislu je novi način kolonijalizma u kojem dolazi do gubitka nacionalnog identiteta, pretvaranje u neki drugi suverenitet te svođenje čovjeka tek na pukog potrošača.
Živimo u vremenima kapitalizma, a primat drže razne organizacije, unije i multinacionalne kompanije u cilju osobnog bogaćenja. Možemo li mi utjecati na taj proces i imamo li uopće mogućnost izbora?

Smatram da nam stvarno ne treba svjetska država nego jednostavno solidarnost općeg i globalnog interesa. Moramo zadržati svoj državni, nacionalni identitet i oduprijeti se silama kao što su SAD i EU koje drže prevlast u politici, ekonomiji, kulturi i znanosti.
 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack