Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Mladi pjesnici

Aktivnosti - Aktualnosti
Ponedjeljak, 17 Studeni 2014 20:07

Pobjedu je odnijela Mirta Raguž iz 4. C razreda i nagrada će joj biti uručena pod satom razredne zajednice.

 

Hvala svima koji su sudjelovali.

 

 

Ova noć je preduga, a jutro prerano

Kad barem zagrljaj s tobom vječnost bi postao

U smiraj dana k tebi me zove noć

Treptaj oka: još samo tvoje lice vidim

San je ovdje, ulazi kroz tamu

Sklapaju se bisera dva

Al' mislima još letim tvojim usnama

 

Mirta Raguž, 4. C

 

 

U suton uz obalu mora

Uživali smo u lahoru

I mirisu bora.

Gledali smo zvijezde i čekali zoru.

 

Mrsio sam tvoju kosu,

Ljubio vrat tanki i bijeli

Obožavao brojne pjegice na nosu

Moje srce s tobom nitko nije morao da dijeli.

 

Volio sam te skoro kao Boga,

Nisam vidio istinu cijelu,

Sve više te je uzimala droga.

 

Da ideš prema oltaru noseć haljinu bijelu,

A ne da snivaš vječni san,

Bez tebe mi je u suzama svaki dan.

Tomislav Žganec, 4. D

 

 

VJERNOST

 

Još jedna jesen je došla, a ja i dalje

Sjedim sam kraj onog istog sata

I čekam.

Čekam kad ćeš izaći

Kroz kolodvorska vrata

 

Pratio sam svaki tvoj korak,

Od prvog dana bio sam ti vjeran

Nisam odustao ni kasu mi

Rekli da se nećeš vratit

Nit' sam im vjerovao

Da te zauvijek više nema

 

I snijeg je pao, a ja i dalje

Sjedim sam kraj onog istog sata

I čekam.

Čekam kad ćeš izaći

Kroz kolodvorska vrata

 

Kad smo bili skupa, kad smo zajedno trčali livadom

Činilo mi se kao da letimo poput orla

Preko zraka sunca i beskrajnog mora

 

Ali vrijeme se promijenilo,

Slabo srce te izdalo…

Nakon devet godina, ja i dalje vjerno

Sjedim sam kraj onog istog sata

I čekam.

Čekam kad ćeš izaći

Kroz kolodvorska vrata,

Jer jedino za tebe živim i samo tebe sanjam.

 

Natalija Banek, 2. c

 

 

Smrtna ljubav

 

U tamnoj noći,

Probudio me neki osjećaj.

Morao sam za tobom poći,

Osluškivati tvoje lake korake.

 

Crne, poput bezdana,

Privlačile me tvoje oči.

Ljubio sam tvoje meke usne,

Svojim tvrdim usnama.

 

Gladio sam tvoju bujnu kosu,

Milovao ti čelo.

Svojim žustrim rukama.

Ali, sve je to bilo u mislima.

 

Jer, kako da te volim?

Poput vjetra si mi neuhvatljiva.

Kako da te volim?

Ti si mi neshvatljiva.

 

A bezdan taj u tvojim očima,

Jedan drugi bezdan zvao je.

Gasila se svijeća

U tvojim grudima.

 

Danas stojim na tvome grobu,

Pitam se, zašto morala si poći,

Obuzima me tuga neznana,

Pad u crninu bezdana.

 

Danas stojim na tvom grobu,

Kraj mene žalosna vrba.

Samo suza na licu momu.

Zašto morala si poći?

 

U toj suzi tješio sam se,

Da ti, moja ljubavi,

Moja crna ružo,

Nisi me ni znala.

Vedran Jakić, 1. A

 

 

 

Bog je ljubav

 

U početku bijaše ljubav

I ljubav bijaše Bog.

 

Na nebeskom plavetnilu tom

Sagradio ljubavni dom.

 

Tako snažna, a opet nježna

Bijaše ljubav ta.

 

Šaputala mi slatko:

„Hej, pa to sam ja!“

 

Ljubavni napitak

 

Crna kosa, garavo moje

Svidjele se meni oči tvoje.

Mislio si da si jako važna

Ramena tvoja snažna.

 

Opio me pogled tvoj

Htjela sam da budeš moj.

Usne tvoje, med i mlijeko

Zašto nisi prije rek'o.

 

Čvrsta muška ruka

primila me oko struka.

Poljupčići tvoji slatki kao šipak,

Ti si moj mali ljubavni napitak.

Iva Krstanović, 4. a

 

 

Zapali vatru

 

Ispuni mi srce ljubavlju noćas

I vrati sreću koju izgubih davno

Zapali tad vatru na tamnom nebu

Te znaj da u meni gorjet ć vječno.

 

Velika snaga drži tu vatru

Kao ljepotu što nosi tišina

I sretan otkucaj srca u samoći

Neka se čuje do nebeskih visina!

 

Povedi dušu k obzorju dalekom

Gdje sloboda leti na krilima vjetra

Prema nebu crvenom…

 

Napomena: U pjesmi se obraćam ljubavi.

Marija Mihaljević, 1. C

 

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack