Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Razlog propasti velikih carstava

Aktivnosti - Aktualnosti
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 11:55

Unatoč svim nastojanjima ambicioznih ljudi i njihovih podanika, veliki imperiji koje stvore ili ratovanjima i osvajanjima ili

Unatoč svim nastojanjima ambicioznih ljudi i njihovih podanika, veliki imperiji koje stvore ili ratovanjima i osvajanjima ili mirnim i tihim putovima, nekako uspiju propasti.
Zašto se to događa? Koji je tome razlog? Ja ću vam sada reći.
Ljudska pohlepa, prevelika ambicija i činjenica da nikad nismo zadovoljni s onime što imamo.

Samo zavirite malo u povijest i naći ćete savršene primjere te ljudske pohlepe. Čovjek zdravog razuma bi očekivao da ćemo nešto naučiti iz tih glupih pogrešaka i napokon krenuti naprijed, no kao što je sam Einstein jednom rekao: «Shvatio sam da je svemir ograničen, no ljudska je glupost neograničena.» Zar je zbilja moguće da je jedan od najpametnijih ljudi to rekao? Znači li to da smo negdje gadno promašili?

Uzmimo za primjer Rimsko Carstvo. Bilo je dobro dok je funkcioniralo i dobro je to krenulo Augustu. I što se dogodilo da ga sada više nema? Toliko su se proširili i toliko područja osvojili da su izgubili kontrolu sami nad sobom. Čak je i Cezar nastradao nakon što je građanima pružio veliki svijet i nova područja. Dekadencija, korupcija, želja za prolijevanjem krvi.... Sve je to došlo glave tadašnje građane. U grad su im ušli ludi barbari i sve uništili. Atila je potukao Rimljane, jedne od najdiscipliranijih vojnika ikada, kao da nikad nisu vidjeli koplja ni mača. A zašto? Zato jer su si nakon svih onih osvajanja i gonjenja po tad poznatom svijetu jadnih plemena, umislili da su nedodirljivi i evo problema.
Stoljećima kasnije, sve su se velike civilizacije u nastanku držale rimskog prava i stvarala državu prema njima. Zar im ne bi bilo pametnije da su uzeli neko manje i civiliziranije društvo da im bude uzor? Ne, oni su bili najveći i najsnažniji dok je trajalo te sada svi to pokušavaju ponoviti. Jedan od glavnih ciljeva od kraja Starog, pa sve do ovog, Novog vijeka, je bila obnova tog jednog carstva koje je davalo nadu za njihove ambicije. Ta veličina, to bogatstvo, ta slava.... pa svakog bi čovjeka opila ta moć koju jedan čovjek s titulom Cara može imati.
No, zaboravili su da postoji razlika između Cara i Diktatora. Velika razlika. S razlogom ovdje navodim ove titule velikim slovima jer su one više značile kao institucije nego kao pojedinci koji bi trebali voditi državu u bolje sutra.

Kralj Louis XIV. je izjavio: «Država, to sam ja.». Nije ni čudo da su se seljaci i ostatak one prave države pobunili i da su za vrijeme francuske revolucije sve koji su nosili aristokratske titule skratili za glavu. Zamislite da vam dođe neki tip u žutom odijelu sa šiljcima koji bi trebali simbolizirati Sunce i kaže vam da je on glavni i postavi apsolutističku vlast nad svime i ne mari za vaše male probleme poput pomanjkanja kruha i hrane za vašu malu dječicu. Onda vam dođe i žena takvog apsolutističkog vladara i kaže vam da vam ne treba kruh, nego da biste trebali jesti kolače. Ima li to smisla? Naravno da ne. Ako ćemo iskreno, povijest uopće nema smisla i logike, a ovo je velika izjava ako vam je govori povjesničar u nastanku poput mene. Besmislena je i bez veze, no postoji s razlogom. Da učimo na vlastitim pogreškama.

Ljudska je glupost ponovno dokazala da nema ograničenja i povijest je dobila novu stranicu pametnih i smislenih događaja. Došao je Prvi svjetski rat. Jako pametni potez svjetskih sila. Ne znam zašto se to uopće zove Prvi, jer su Rimljani, Mongoli, Kinezi, Talijani i Nijemci vodili toliko ratova da zbilja zaslužuju naslov svjetski. A koji je razlog bio svemu tome? Dominacija nad slabijim narodima i proširivanje područja u službu ekonomije i gospodarstva. Stvaranje novih imperija. Ponovno. Zar već nisu nakon svih onih nereda u antičkom Rimu, nakon ubijanja toliko Osmanlija? Čemu su najviše zaslužni hrvatski krajišnici i grof Vladimir Tepeš zvan Drakula, koji ih je valjda jednu četvrtinu nabio na kolčeve i kupao se u njihovoj krvi, da bi stoljećima kasnije dobio i vlastite filmove te bi mu reputacija kao neljudskog stvorenja noći donijela tolike dolare da se više ne mogu ni brojiti, a da ne govorimo i o turistima i svjetski po tome poznatoj Rumunjskoj? Nakon svih onih ratova po Europi i kuga? Nakon svih onih dekapitacija francuskih aristokrata, zar nismo ništa naučili???

Možda je to samo ironija ili nam se sudbina smije.
Normalno, rat je završio pobjedom saveznika, točnije SAD-a i ekipe, da bi par godina kasnije mali Adolf Hitler započeo drugi rat. Drugi svjetski rat. I evo nas opet. Opet su Amerikanci trčali u spašavanje nas malih Europljana i onda se mi pitamo zašto SAD sada drži sve konce u rukama? U procesu su napali Japan i bacili dvije nuklearne bombe na jadne ljude i pobili ih i to samo zato jer su im Japanci raznijeli luku, a prema tom je događaju također snimljen film. Tri tjedna nakon nuklearnog bombardiranja, o SAD-u se govorilo kao o velikoj zločestoj babarogi koja će vas sve pojesti. Onda su se ispričali Japancima. Da, puno im koristi od isprike. No, kad se ljudska glupost nađe u kombinaciji s ambicijom, pohlepom i strahom od uništenja i krene.....Više nema onog pravila «Pojedi ili ćeš biti pojeden». Ah ta su vremena davno prošla. Ne, sad je «bombardiraj prvi ili ćeš ti biti bombardiran prvi».
Što se Njemačke tiče... A i taj je dio povijesti imao mnogo smisla i logike. Mali crni čovjek s brčićima koji je samo htio slikati i biti soboslikar, stao na arijevsku stranu, nadmoćnu žutu rasu i počeo ubijati crnokose Židove i njima slične te time stvorio Nacizam. A zapravo je čak i dobro krenulo. U početku. Bio je cilj stvoriti nešto od Njemačke i baciti se na pravi posao, a ne ljenčariti i krasti naokolo. Nije ni čudo da su ga svi slušali u početku. Tko ne bi? Netko se dosjetio da bi im bilo bolje da se uhvate posla i stvore nešto svojim rukama, a ne da kupuju i osvajaju. No, kao i uvijek, krenulo je krivo, čim se osjetila ona kapljica moći.
Ljudska je vrsta osuđena na propast....
Jedna od čestih rečenica aktivista i mirotvoraca. Pa i nije baš. Nitko nas nije osudio. Ako će već biti osuđivanja na propast, onda ćemo to učiniti sami za sebe, jedni drugima. Onaj trenutak kad smo si zamislili da je netko bolji ili lošiji od nekog i kada smo počeli klasificirati ljude prema nacionalnosti i vjeri, osudili smo se na propast. Koliko god ovo zvučalo pesimistično i mračno, istina je. Realna i bolna.
Koliko god se oni ubijali od truda da stvore velike imperije, nacije, pobiju manjine i nevrijedne ljude, zaboravljaju na jednu važnu stvar. Malog čovjeka, radnika. Seljaka se ništa ne pita. Zašto postoji demokracija kad ionako glavešine s lovom vode glavnu riječ? To je neka laž.

Velike nacije poput SAD-a, Japana, najmoćnijih država EU-a se mogu hvaliti napretkom koliko god žele. Mogu pokazivati svoje svemirske programe, svoja medicinska postignuća, svoje tehnologije i visokog stupnja obrazovanja, no što im to znači ako ne mogu nahraniti neku obitelj od pet članova iz geta New Yorka, ako ne mogu spasiti Japanca od samoubojstva koje je počinio zbog prevelikog pritiska društva, ako ne mogu vratiti u život majčinu kćer u Kini koju su ubili jer se rodila kao žensko, ako ne mogu spriječiti otmicu aviona jer su ga muslimanski islamisti oteli i namjeravaju ga srušiti na civilno mjesto u trenutak najveće jutarnje gužve. Što će im sve ono kada se njihovi stanovnici boje hodati cestom jer će ih netko ili okrasti i probosti nožem ili raznijeti bombom?
Možete vi vikati na mrzovoljne Arape što mrze sve oko sebe i proklinjati Amerikance što žele moć i vlast, no realnost je da su obje strane gadno negdje skrenule. One su krive za ovo loše stanje u svijetu.

Mali ljudi su spremni na sve kako bi došli do svojih ciljeva. Ogorčenost, mržnja prema vlasti koja ne funkcionira tako da njima pomaže da žive i rade u dobrim uvjetima su razlozi zašto je u ovom svijetu teško vratiti jedinstvo koje je Rimsko Carstvo na početku imalo. Svako misli da kad bi on došao na vlast, da bi on to bolje.
Sumnjam, ne postoji idealni svijet. Ne postoji ona utopija socijalizma i svijeta u kojem svi imaju sve koju je Marx razvio i na kojoj se komunizam razvio. I to je krenulo s dobrom idejom, no završilo je i više nego tragično. Kao i svi oni ratovi. No, da budemo realni. Da nema ratova, nikad ne bi znali cijeniti mir. Nekako se u tome nalazi odgovor na ovo stanje.
Ovo će funkcionirati dok može, a onda.... tko zna? No, jedno je sigurno, ako je moguće krenuti dobro, onda je moguće i tako nastaviti. Inače bi davno bilo svršeno sa svima nama.

Zato kad vas sljedeći put profesor povijesti natjera da učite sve one glupe događaje i luđake koji su sve '''zafrknuli''', nemojte reći da je glupo to učiti. Možda je prošlo, no povijest se uvijek ponavlja tako da ju dobro naučite kako ne biste ponavljali iste gluposti i dokazali da ljudska glupost ipak ima nekih granica.


 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack