Sve oko mene muževi, žene, djeca,

Svugdje tek prividna sreća,

Da ironija bude veća...

Dan, noć, dan, noć, pa opet dan

I sutra opet smjena dana,

Ima li početka? Ima li kraja?

Stati želim, želim živjeti,

Reći svima da ima smisla voljeti.

Ali, opet isto, bez kraja...

Sve oko mene muževi, žene, djeca,

Svugdje tek prividna sreća,

Da ironija bude veća...

6. 11. 2004.

Alumnus Amoris