Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Propusnica za Židova

Aktivnosti - Kultura
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 12:04

 Fascinantno je to kako mi zapravo ne tražimo knjigu. Ona traži nas.


Kako od tolikog broja knjiga na policama odabiremo baš onu jednu. Onu koja će izazvati divljenje. Priznajem da knjigu prosuđujem prema njenim koricama iako su one dobre već stare i pohabane. No kako mi to odaberemo baš onu jednu, koje nas to njene čari privuku?
Lutam u knjižnici u potrazi za novim svijetom, novom čarolijom, novim iskustvom. Ushićena sam kada se kući vraćam ruku punih knjiga. Ali onaj tren kada ju vadim i pregledavam je sjajan. Ona zove, mami novog čitatelja, ima želju da se ponovo otkrije i oduševi.

Ne znam zašto sam uzela jednu pohabanu, žutu knjižurinu jednakih stranica. Stara, ozbiljna slova koja ne ulijevaju posebnu želju za čitanjem. A onda kada sam upoznala ovu izvanrednu knjigu, shvatih svoju zapravo početničku pogrešku.

U svijetu gnjusnog totalitarizma, suprotstavljajući se nehumanim zakonima svojom inteligencijom, Bronislaw preživljava 2.sv. rat. Sve stvari koje je opisao zaista su se dogodile. On je zaista bio ondje i jedini je zapravo kompetentan prenijeti nam svoja stvarana iskustva. Mislimo da o tom ratu znamo sve, ali kad pročitamo biografiju pripadnika zlostavljanog naroda koji je svog fürera pobijedio, opet se iznova šokiramo. Pobijedio je Hitlera, oficire, policajce, doušnike i sve neprijatelje u zadržavanju onog najvrjednijeg. Szatyn priča o vlastitoj borbi za goli život i za život svojih bližnjih. On je iz rata izašao kao pobjednik i pokazao da žrtve nisu uzaludne.

Neke stvari trebamo oprostiti, ali nikada zaboraviti. Ratove i genocide treba oprostiti, ali ne ignorirati. Koliko god to bilo teško, naša je zadaća. Pitam se je li Szatyn oprostio, ali znam da zaboravio zasigurno nije.

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack