Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Tajna crne planine II

Aktivnosti - Kultura
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 12:07

Nikad se još nisam usudio poći tamo, no nešto me neodoljivo vuklo. Sama ta jeziva tajanstvenost koju krije to mjesto, kao i ... 

Nikad se još nisam usudio poći tamo, no nešto me neodoljivo vuklo. Sama ta jeziva tajanstvenost koju krije to mjesto, kao i njegov izgled iz daljine, dok je zavijeno u tamnu maglu, sama je po sebi prekrasna, a posebno zbog saznanja da ondje živi najljepša i najtajanstvenija djevojka. Svi oni jadni ljudi, tek što su to čuli, nisu oklijevali. Smjesta su pošli u tamu, no nitko nikad nije saznao što se s njima dogodilo. Áiranachd Drúach noću najljepši je, najmisteriozniji i najopasniji prizor koji se igdje može vidjeti.

Crni vrhovi planine strše prijeteći u nebo, obavijeni svjetlucavom zelenom maglom i odonud osjetno struji neka nevjerojatna sila. Prožeti su zavijanjem nekih tajanstvenih životinja nalik na vukove, u kojima su usađeni sami duhovi zemlje. Sam prizor odmah hipnotizira promatrača i ukaže mu se, kroz maglu, lik prekrasne Máighíe. Taj zatim nema izbora: osuđen je na propast. Odlazi kao u snu prema crnim vrhovima planine, bez potrebne opreme i nestaje zauvijek. Stoga svi noćni putnici u velikom krugu zaobilaze to mjesto, jer toj se tajanstvenoj ljepoti jednostavno ne može suprotstaviti. Tamo vladaju nepojmljive prirodne sile. Ne zna se broj ljudi koje je ondje zadesila nepoznata sudbina. Čak su i oni koji su išli u potragu za nesretnicima netragom nestali.

Jedan se čovjek vratio. On je bio vođa najveće skupine ljudi koja je išla u planinu, kad je, prije mnogo, mnogo godina ondje nestao sin irskog kralja. Vrativši se, taj je čovjek, koji je bio izuzetno poznat po svojoj neustrašivosti, bio toliko prestrašen i iscrpljen da nije mogao ni hodati ni govoriti. Iako su mu i oklop, i kilt i gajde bili potpuno netaknuti, kao i njegovo tijelo, on je bio toliko uplašen da se nije usudio uopće izaći van iz kuće dugo vremena, a kad je napokon izašao, jedva da se usudio približiti dvorišnoj ogradi. Nebrojeno su ga puta pitali što se zbilo u planinama, no na sam spomen toga on bi se okrenuo i izbezumljeno pobjegao i danima se nije pojavljivao. A kad bi se napokon i pojavio, izgledao je svaki put još uplašenije nego prije. Izgubio je svaki kontakt s ljudima i naposlijetku više uopće nije izlazio iz kuće.

Često su se u mrkloj noći znali čuti prestravljeni krikovi iz njegove kuće: svaki put našli su ga skupljenog u kutu sobe kako sav drhti od straha, a nerijetko je u tom užasnom bunilu znao izgovarati razne nerazumljive, isprekidane riječi. Obično bi se nakon toga uvijek onesvijestio od nepoznatog straha. Njegovo se stanje malo po malo sve više pogoršavalo, iako je liječnik nebrojeno puta ustanovio da je on tjelesno potpuno zdrav. Naposlijetku ljudi više nisu znali što da čine. Budio bi se usred noći vrišteći od užasa, a nakon jezivih krikova jasno bi se čuli njegovi prestravljeni jecaji. Bila je čudna još jedna stvar. Taj čovjek, koji je prije bio vrsni svirač na gajdama, nakon povratka iz planine nije više mogao podnijeti zvuk gajda. Kad bi začuo i najmanji i najudaljeniji njihov zvuk, zapadao bi u smrtni strah i drhtao kao šiba na vjetru. Potpuno bi poludio od straha. U našem je selu stoga morao biti ukinut svaki oblik veselja i nije više bilo moguće u maglovite večeri svirati naše tradicionalne škotske melodije i pjesme. Selo je zapalo u tužnu i prijeteću tišinu. No to nije pomoglo onom jadniku. Njegovo je stanje postajalo sve strašnije. Nerijetko bi zapadao u nekakav čudan trans, u kojem bi mu se oči izvrnule i dobile neki čudan odsjaj, a lice bi mu smrtno problijedilo. Tada bi izlazio iz kuće i besciljno tumarao selom. Stanovnike je počeo hvatati užas i strah. U samoj njegovoj blizini ljudi su počeli osjećati neki nepoznati užas. Stanje mu se nije popravljalo, nego se još više pogoršavalo. Ubrzo se zavukao u svoju kolibu i odonud više nije izlazio. Ljudi su mu nastojali pomoći i usput saznati bar nešto o tome što ga je zadesilo u planini, ali uzalud.

Sama riječ planina na njega je djelovala tako da bi istog trena pomahnitalo pobjegao u podrum svoje kuće, tresući se od jeze. I tako je to trajalo par godina, a onda je nesretnik umro. Bio je mlad, imao je trideset i jednu godinu i uzrok njegove smrti zauvijek je ostao tajnom, jer bio je potpuno zdrav i nije bio ubijen. Sa sobom je u smrt odnio najveći misterij za koji ljudi znaju i tajna je ostala neotkrivena.


                                                                                                                    Domagoj Kunić 

 

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack