Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Uhvaćen u sredini

Aktivnosti - Kultura
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 12:13

Na nekom kaotičnom mostu, na samom rubu njega, nalazi se Romantičar i gleda u nebo. Mjesec ga obasjava magičnom svjetlošću. ... 

Dejan Maleković
Uhvaćen u sredini

LICA: DIO
           NEKA BABA
           PALI
           PIERROT
           POP
           PREDSTAVNIK RULJE
           PROSJAK POD MOSTOM
           ROMANTIČAR
           RULJA

Na nekom kaotičnom mostu, na samom rubu njega, nalazi se Romantičar i gleda u nebo. Mjesec ga obasjava magičnom svjetlošću. Odjeven je poput svakog boema, neuredan. Pop se moli do njega u svojoj crnoj odjeći. Pierrot se luđački smije sa suzama u očima. Pali, odnikud, dolazi do Pierrota. Prosjak Pod Mostom nešto mrmlja za sebe. Neka Baba se svađa s Ruljom i Predstavnikom Rulje. Kraj Romantičara je sitan i nizak, dugokos starac, Dio i sprema se na razgovor s Romantičarom. Pokušava ga izvući iz smrti. Sve te kreature, osim Prosjaka Pod Mostom kojem je tu dom, okupile su se vidjevši Romantičarov naum. Most se nalazi na dodiru zvjezdanog neba i zemlje…

PROSJAK POD MOSTOM (mrmlja pijano.): Kakvu to bunu dižu gore zbog nekog suicidaša. Kad je stari Kezim, Bog mu dal pokoj duši, skočil pod vlak, učinil je to kak spada, a ne ko ovaj dosadni štakor gore. Samo neš melje. Ne mrem ni spat. Da je Kezim tu, Bog mu dal pokoj duši, vidli bi svi gore kak se skače s mosta. Brzo, bez jadanja i bedastoća. Baš kak spada. Mesto da meni pare dadu, oni gore se glupiraju zbog bedaka. Pa rado bi im pokazal i ja kak se skače, no ne da mi se dignut. Kad neka gospoda skače, svi se skupe da ga vide. Kad neko od nas sirotinje skače, onda nikom niš. Kezima ni v novinama ni bilo. Jedan manje. Ma ne bu tak. Tak mi vraga. Ja ne bum gledal tog gospodina kako skače.

Prosjak Pod Mostom se diže i napušta svoje prebivalište pod mostom i odlazi iza zastora. Na mostu svi skupljeni, čekaju razvoj situacije, bez nekog smisla. Netko želi vidjeti kako voda nosi žrtvu, drugi pak žele da se spasi. Netko će moći sutra na kavi naći temu za razgovor s društvom. Hranit će ljude tuđa nesreća duže vrijeme. Osuđivat će ga na okupljanjima. Pisat će sociološke studije o samoubojstvima. Puniti statistike, upozoravati na trend samoubojstva. Netko će dobiti posao zbog članka o problemu suicida u redakcijama crne kronike, doktor novac da samo potvrdi njegovu smrt. Obećavat će promjenu takva trenda i upozoravati na temelju samoubojstva složeno stanje u zemlji, naravno, ako im se ime zaokruži. Trošit će se novac za sprovode, mise. Umjetnici će stvarati djela na temelju samoubojstva. Jednostavno, veoma će mnogo ljudi imati korist i zabave od tuđe smrti.

NEKA BABA (sva dotjerana stoji ponosno. Govori uzvišeno i bahato. U rukama ima tri vrećice i odjevena je u skupu bundu): Pustite ga neka skoči. Ova današnja mladež samo nešto glumi. Čisti bezobrazluk. Kad ja sa svojim vrećicama idem s Dolca, zbog njih ni u tramvaj ne stanem…
PREDSTAVNIK RULJE (pripit, drži pivu u ruci.): Začepi, babo!
NEKA BABA (uzrujana, no ponosna.): Prostak jedan, umjesto da mi kaže »gospođa«, on meni »baba«.
PREDSTAVNIK RULJE (ima pivu u ruci i počinje skakati.): Baci babu da se igramooo! Igramooo! Igramooo!
RULJA (slijedi svog predstavnika.): Igramooo! Igramooo! Igramooo!
NEKA BABA (histerično maše s tri vrećice.): Bezobrazluk! Drskost! Ja ovo još nisam doživjela. Sva sreća da se moji unuci tak ne budu ponašali. Oni su za razliku od vas balavaca lijepo odgojeni.
PREDSTAVNIK RULJE: Pa ni ja se ovako ne ponašam prema svojoj baki. Šta ti misliš da će psovati, tući i slično pred tobom, babo jedna.
NEKA BABA: Neodgojena svinjo. Oni su dobri, a ne kao ti.
PREDSTAVNIK RULJE: Dobri!!! Babo, živiš u glupoj iluziji. Svatko u masi postane isti kao i masa.
RULJA: Unuci su naši!!! Ti si naša!!!
NEKA BABA (gubeći nadu u sinove i unuke.): Oni nikada ne bi bili ovakvi… Nikada… Ima ljudi koji nisu masa, koji misle, koji su pristojni.
PREDSTAVNIK RULJE (pokazuje na Romantičara): Ovako završavaju oni koji nisu masa. Ubijaju se ili ih nitko ne čuje pa su mrtvi iako su živi. Tko slijedi one koji misle? Nitko. Misliti je bez veze. Pristojnost je ionako štit slabića. Glupa babuskaro! Naša babuskaro! Ako netko misli, ne mora biti pristojan.
NEKA BABA: Majmune jedan bezobrazni! Nije tako. Ti nemaš hrabrosti biti takav kakav jesi. Kukavica se skriva iza mase. Sigurno nasamo nisi ovakav kakav si s njima.
RULJA: Buuuuuu!
PREDSTAVNIK RULJE: Svi smo mi kukavice, babo. U rulji ja to pokazujem, bar se ne skrivam iza bijedne pristojnosti. Nisam bio onakav kakav sam sad, no većina radi pravila. Ja ne bježim od svojeg kukavičluka. Ti bježiš.
NEKA BABA: Nije istina. Moja pristojnost nije bijedna.
PREDSTAVNIK RULJE: Baš si bijedna, babo. Bolje biti glupi predstavnik rulje, nego pristojna baba koja misli. Ja bar neću željet smrt drugoga samo zbog mjesta u tramvaju!

Rulja diže šalove omiljenog sportskog kluba i uzvikuje njegovo ime. Urliče ime s fanatičnim uvjerenjem u njegovu pobjedu. Dan prije su psovali islamske fundametaliste, te luđake koji fanatično vjeruju u Alaha i izgovaraju luđački njegovo ime, a danas oni prijete smrću svakome tko nije uz njihov sveti klub. Počinju pjevati pjesme pune mržnje prema suparniku svetog i stupaju s raznim parolama prema pivnici odakle ih put vodi ravno na utakmicu. Sukob dobra i zla, svetog našeg i heretičkog kluba. Putem će provocirati policiju i vrijeđati sve koji im nisu slični. Sveta zemlja, igralište ih čeka.
Baba ustrašeno napušta most. Okreće se da kaže još samo nešto, no riječ joj zapne u grlu. Poražena je. Pali gleda sve to, bez izraza. Zna da će baba sutra imati temu za razgovor. Tuđa nesreća će je dosta nahraniti. Bit će joj žao što neće biti do kraja, ako se tip ubije, neće sa svima moći podijeliit to u detalje i hvaliti se da je tamo bila i to vidjela. Ovako će kupiti novine, samo da to vidi. No bar će moći osuđivati bezobrazluk mladih. Na mostu su, osim Palog, Pierrot, Dio, Romantičar i Pop. Približava se Pierrotu i započinje razgovor s tom neobičnom spodobom.

PALI: Šta je, Pierrot? Šta ima?
PIERROT (ima suzu u oku i smije se.): Ništa posebno. Gledam hoće li se ovaj baciti. To me čini tužnim. Gledati tuđu bol.
PALI: Zašto se onda smiješ?
PIERROT: Dobit ću okladu. Kladio sam se s u pad Romantičara. Saznanje o pobjedi vodi u smijeh.
PALI (sa smiješkom na licu.): Zanimljivo. S kime, u pad ili ostanak?
PIERROT: S Popom. Rekao je da Bog to neće dopustiti. Ja sam rekao da će budala skočiti.
PALI: Pierrot, ti si slika ljudskog roda. Svi ljudi u jednom. Svatko od njih je ti i ti si svi.
PIERROT: Ne shvaćam. Kako: ja sam svi?
PALI: Pa zar ne vidiš? Ti si protuslovnost. Sam sebi protusloviš. Plačeš i smiješ se. Svi oni su takvi. Svatko od njih radi nešto što mu je protuslovno. Kontradiktorni sami sebi – KSS, takav si i ti. Nisam još upoznao čovjeka koji je posve dosljedan!
PIERROT: Pa što!? Svijet je komičan pakao. Pa ovaj čovjek će skočit, a Pop se moli do njega. Ne moli se za njega. Njemu je svejedno. Ako izgubi okladu, novac će nadoknadit njegovim sprovodom. Ionako dobiva. Ja plačem za čovjeka, a smijem se istome. Ne mogu odlučit šta je bolje: smijeh ili plač. Tko se ne bi smijao besmislenim pokoljima zbog njihove besmislenosti i plakao zbog žrtava istih pokolja? Pa negdje ljude ubijaju zbog boje kože, vjere, uvjerenja. Tuku se i zbog omiljenog sporta čija je ideja zbližavat ljude. Razlozi su smiješni i glupi, no ljudi umiru, to je tužno.
PALI (uživljeno): Pa možda svećenik zbilja misli da će ga Bog spasiti. Nikad se ne zna. No nije to toliko važno. Svi smo mi zabavljači kozmičke iluzije, i ja i ti, Pierrot. Samo nam se s visina smiju neki kvazilikovi koje i ne razlikujemo. Zato, smijmo se i mi. Ako žele da plačemo, smijmo se visinama kao i oni nama. Suzu zadrži u oku i ne puštaj je. Smijmo se!
PIERROT: To radim čitavo vrijeme, samo suza uvijek iziđe. Ne želim biti lik glupe sapunice pa opet jesam. Kako bih volio da nisam to što jesam. Volio bih da uopće ne postojim i da nisam spoj dvije protuslovne strane. Više od svega bih želio uništiti sve i biti sve što ima samo jednu stranu, no svojoj protuslovnosti ne mogu i neću pobjeći kao ni onaj Romantičar, pa ni ti ni svi. Sve bih volio, no ne idem putem koji želim. Shvaćaš, ne mogu biti dosljedan i da hoću, čovjek nije stvoren da bude dosljedan.
PALI: Razlika između mene i tebe je ta da ja barem težim jednoj krajnosti i ne odustajem od nje. Svojoj protuslovnosti ne možeš pobjeći, ali bar možeš bježati. Ako će nam se smijat zbog plakanja i smijeha, razočarat će se kad kod mene vide smijeh.
PIERROT: Koja korist od bijega? Kao da sam ja kriv, takvog me Bog stvorio. Romantičar bježi. Ja sam se pomirio. Tražio bih rado, bježao bih rado, ali… Zbilja je teško jedno govoriti, drugo misliti i treće raditi.
PALI: Najlakše je drugoga okriviti za vlastitu protuslovnost i kukavičluk. Pa svi ste sami krivi. Krivi ste utoliko ukoliko sve svaljujete na druge, pogotovo one koji se neće braniti. Sam zaključi što je ispravno, a što ne. Sam prosudi koja je strana bolja i pođi k njoj. Ne kaj se u prazno što si to mogao, i ovo si mogao. Bolje živjet jedan dan kao lav nego tisuću dana kao ovca. Potrudi se jedno govoriti, raditi i misliti. Lijen si promijeniti svoj malen život koji zadovoljava tvoje temeljne nagone.
PIERROT: Ja sam se pomirio sa svime što jesam: da imam malen život koji me zadovoljava. Ja sam samo skup tih nagona. Ja sam KSS i ne kajem se zato. Sve će vas progutati jedan, vječni, jedinstveni zaborav. Prije nego li me proguta, smijat ću se svima, i tebi. Bit ću protuslovan, kao i svi, no bar ću znati tu svoju protuslovnost. Bit ću svjestan jer vidim da ima onih koji je ne vide. Ti svoju ne vidiš, na primjer. To što si odabrao stranu ne znači da si potpuno prestao biti kontradikcija. Ja sam odabrao biti ovca. Tko kaže da nam se s visina smiju? Možda i sami pate zbog vlastite nesavršenosti. Sve je sivo, zašto ne bi bile i visine. Postoji li netko tko se ne brani kad je prozvan za grijeh? Samo stvaramo savršenstva, heroje od kukavica. Ljudi tako pokušavaju biti nešto više, ići za uzorima koje su sami postavili kao uzore. Stavili su lava samo da ga pokušaju prestići i dokazati se da nisu jadni. Tko je stvoren kao ovca bolje da i ne pokušava biti lav. Čeka ga samo propast. Tako i oni nikad nisu dosegli svoje heroje. Moje podsvjesne želje – biti jedna strana – nisu ostvarive. S tim sam se pomirio. Više nemam heroja u savršenstvu kad savršenstvo ne vidim nigdje.
PALI: Pa radije ću živjet jedan dan. Samo jedan dan u iluziji svoje slobode. Bez razmišljanja o zaboravu, o svojim ograničenjima, o onome što ne mogu spoznati. Samo jedan dan potpune, prividne sreće koja je, kako ti kažeš, bijedna. Propast će ionako doći. Svejedno je da li nakon jednog ili više dana. Ti gubiš puno, sigurno.
PIERROT: Ti osuđuješ mene, a sam si takav. Ja sam kao svi, rekao si. Poput tebe također. Svi ste nesavršeni, živite u iluzijama i smiješno se oko njih svađate. Ništa nema smisla, ni moji, ni tvoji, ni ičiji postupci. Čemu ti to sve? Taj dan će proći, ako već nije.

Obojica su prasnuli u smijeh i gledaju pravu scenu. Obojica su shvatili da se prepucavaju dok se prava scena odvija pokraj njih. Romantičar i Dio su raspravljali. Pop se sa strane molio. Njih dvojica nisu spazili ljude koji ih gledaju. Pali je bio uzrujan jer ga je nekakav lutak porazio. Odlučio je poraziti nekoga da zadovolji svoj ego koji je tražio slabu žrtvu. Odabrao je Dija.

DIO (sjedi do Romantičara, ironično se smije): Kad već ideš na Aheron, napuštajući ovu predivnu majku Zemlju, možeš li mi reći zašto si odlučio odvažiti se na ovaj velik pothvat.
ROMANTIČAR (gleda u nebo): Oh! Čekaju me sva ta predivna mjesta za posjetiti. Sve te poljane i vrleti raja i pakla. Ti, čovječe, ne shvaćaš potrebu moga srca da prestaje postojati. Ti ne shvaćaš ovu bol koju ćutim kad sam spoznao kakav je svijet. Kakvi su ljudi. Nitko od njih nije, osim rijetkih, dostojan da u nebo pogleda, a kamoli negdje dalje.
DIO: Da! Zbilja vrijedi posjetiti Kerbera i njegovu zadnju žrtvu, nema što. No, čudne su te tvoje potrebe za smrću. Bojiš li se postojanja, svijeta, ljudi ili pak Oca, Boga svemogućeg?
ROMANTIČAR: Ne bojim se ja! Nije to baš strah. To je moja sudbina. Ja sam stvoren da patim i ovako završim.
DIO: Znači, stvoren si da ko zadnja budala skočiš s mosta i odereš svoje roditelje za plaćanje sprovoda. Pare će dobit grobar i ovaj pop koji se tu moli, vjerojatno da padneš.
POP (prekida molitvu, uvrijeđeno): Lažeš! Molim se da ne padne i za njegovu dušu, ako padne…
ROMANTIČAR (prekida Popa): Nisam budala tim činom. Vaša prosječnost je kriva. Kriva je i žena i spoznaja i moje srce i grijeh svijeta. Želim prekinut životnu monotoniju i doći do spoznaje, želim vidjeti s visina ili dubina da li postoji neka srodna duša u bar jednoj ženi. Jer bio sam u zabludi o ženi ovdje za koju sam mislio da je srodna mom srcu. I ona je bila dio mase. Moje srce traga još uvijek, no želim to ubrzati. Želim s visina sve gledati. Možda ću, kad već srodne duše nemam na zemlji, u raju ili paklu je naći. Ljubav i smrt su me ovdje doveli da izaberem.
DIO: Dobro, pope, oprosti, ako sam tvoju čistu savjest uzburkao. Veoma mi je žao. (Popu su prijale ove riječi, iako su izgovorene ironično. Vraća se moliti. Ne shvaća ironiju.)
DIO: Ti si, moj romantičarski prijatelju, budala. Obična budala. Šta misliš da si jedini koji pati za ženom, jedini koji smatra svijet lošim mjestom za čovjeka, jedini koji želi spoznati. Ti spadaš među te prosječne ljude. Kolika budala je ubila sebe, ženu ili oboje zbog svoje patnje. Kolika budala je patila nad lošim svijetom i molila se za bolje sutra, no ništa nije učinila za to sutra.
ROMANTIČAR: Nepošten si, Dio. Ti ljudi su u manjini. Ja ne želim da svi gledate moju patnju. Ja ne želim drugima zlo. Ja nikad ne bih ozlijedio nekoga s namjerom.
DIO: Kad si egoist. Nemaš smisla života. Uvijek ista stara pjesma. Uvijek će biti takvih utopista koji žive u iluziji. Uvijek će ih biti negdje u neko vrijeme i htjet će poletjeti. No neće. Smatraju sebe centrom svega. U biti, ste svi vi razmažena derišta koja prijete nečim čim im nije nešto po volji. Samo kad vas se pita što želite, od vašeg cviljenja za samim sobom, vaša se želja ne razumije. Kladim se da ženi, koju djelomično okrivljuješ, nisi ni prišao. Očekivao si da će ti doći. To ti je, sinko, ko razbijeno staklo. Porežeš se, a da ga ne vidiš. Otvori oči!
ROMANTIČAR: Nisam egoist, samo me ljudi ne razumiju. Ti me ne razumiješ. Ja sam joj izjavio ljubav. Ona se poigrala sa mnom i odbacila me. Pogodilo me. Moje osjećaje. Zgraža me plitkoća čovjeka. Osim toga, nitko mi ne odgovara na pitanje: čemu sve?
DIO: Koliki kažu da je žena iz pakla stigla, no kad su začarani njenim svjetlom, ponašaju se kao prema Bogu. Vlada ona tvojim umom, samo se ti stidiš toga. Smrvila ti ga je magičnim plamenom. Pretvorila ti je lijevu stranu u desnu. Život ti je takav. Prihvati neke stvari. Prihvati da si samo čovjek. Dobro ja razumijem takve. Zatvorene ljude u samom sebi. Smatram da ako imaš neku želju, vatru u sebi, treba je izbaciti. Stani i izderi se. Izbaci sve iz sebe, ne čuvaj to u sebi. Čuvanje patnje u sebi je štetno za tebe. Na to pitanje: čemu sve, ima mnogo odgovora. No uvijek možeš tražit svoj odgovor.
ROMANTIČAR: Ne izbacuju ljudi sve iz sebe na isti način. Ovim skokom izbacit ću ja sve iz sebe. Ti me, Dio, ne razumiješ… Ne osuđuj me… Kad se tako praviš pametan, da se tu izjadam, opet bi me proglasio egoistom jer se tu tužim na svoju patnju. Ljubomoran si, Dio, jer je moja ljubav prava, ti bi želio imati srce kao ja. Kukavica si jer nemaš hrabrosti nositi se s patnjom kao ja. Ja samo želim više od zemlje, zvijezde!
DIO: Skokom ćeš izbaciti sebe. Isti si kao Pierrot. Ne moraš se meni izjadati, samo raščisti stvari sa samim sobom. Pokreni nešto. Imaš krila, koja su željezna i ne mogu letjeti, pa pužeš kao crv. Pretvori željezo u pero i poleti. Dotakni zvijezde. Ostvari želje, samo se makni od mosta. Izbacivanje ne mora nužno značiti jadanje. Kad smo kod jadanja, popova je dužnost da te sluša. Odi na ispovijed i jadaj se. Nisam ljubomoran na tebe i tvoju romantiku. Romantika je dobra dok se s njom ne pretjeruje. Pa želim ti pomoći. Pokreni kotač na kojemu si. Kotač stoji, iako ti želiš da se okreće. Shvati, čovječe, da samoubojstvo nije hrabrost nego bijeg. Voziš auto na cesti i sad ćeš ga ugasiti.
ROMANTIČAR: Pisao sam pjesme i jadao se preko njih pa mi nije pomoglo. Dalje čvrsto stojim i ne letim. Tražim, a ne nalazim. Posve sam sam.
DIO: Piši i dalje, možda su dobre. Objavi zbirku, živi. Nemoj bit romantičarski utopist u ponoćnom moru. Pogledaj u sebe. Možda ćeš vidjeti nekoga koga ne poznaješ. Možda je on to što trebaš. Pusti se u rijeku u koju tečeš. Vidim da si letio do sunca i dopustio da te opeče. Hodaš dugom i krvavom cestom poput heroja koji ne bježi, osjećaš napad svega. Letiš u oblake i gubiš kontrolu. Pronalaziš putove u mraku kao neka zaboravljena duša. Vidiš tigrove mrlje, ali znaš da je čist. Shvaćaš li što želim reći? Uhvaćen si u vlastitoj kontradikciji. Težnji i mogućnosti. Uhvaćen u sredini. Mostu neba i zemlje. Uvijek si tako i bio. Osjećaj slabosti, mučnine. Ponovno si bespomoćan. Osjećaš teret svog postojanja. U sredini si, okružen njome. Želiš van, a taj put vodi preko sredine koju prezireš i izbjegavaš. Želiš li napustiti sve? Znaš da ovo nema smisla, no želiš li povrijediti osjećaje drugih? Da tvoj otac ne pati i gore negoli ti? Zar uživaš u boli koju nanosiš drugima? Rekao si da si osuđen na patnju pa onda pati na zemlji. Ionako nisi siguran je li tvoja smrt kraj patnje, kad ćeš biti, skoči i prekini pustolovinu. Ne moraš se truditi doći do onoga za što si siguran da će doći do tebe. Kreni onome za što ne znaš da li te čeka.
ROMANTIČAR (patetične slike obitelji, nekih njemu poznatih ljudi, prolaze mu kroz um. Povlači se od mosta, plače.): Ima tu istine…

Pop, ushićen, trči Pierrotu. Pierrot daje novac i obojica kreću dalje. Pali se smije patetici Romantičara i odlučuje se uključiti u razgovor.

PALI: Jesi li ponosan, Dio? Spasio si njegovo postojanje, a možda je ipak Bog poslušao Popa. Romantičaru, tko ne riskira, ne profitira.
DIO: Ne treba on tebe, Pali.
PALI: Jesi li Romantičar ili ne! Tvoja je sudbina ubiti se. Skoči! Ti, Dio, sprječavaš ga da on bude on.
DIO: Šta ga ti potičeš, Pali! Da napravi tvoju pogrešku!
PALI: Šta je tebi? On mora past. Svi ćete past. Svi kad shvatite da je sve vaše mrtvo. Da nema nade ni ičega. Shvatite da je vaše postojanje nešto najstravičnije što se može smisliti. Najveća muka je postojati i biti svjestan svoga postojanja. Muku možete prekinuti samo ako ne postojite. Smrt je izlaz!
DIO: Pali, utrkuješ se s jutrom i skrivaš u suncu od svjetla. Pao si i želiš to drugima. Odlazi! Pokušavam ga spasiti od njegove zablude. Izlaz će ionako doći!
PALI: Da odem pa da se ova duša muči čitav život i kasnije te zamrzi što si ga danas spasio. No, dobro. Bit će kako ti hoćeš. Ionako obojica znamo tvoj stav o tim pitanjima.
DIO: Svaka istina je iza oklopa laži, jaka je kao čelik. Pokušavam probit oklop do istine. Moj stav je da treba živjeti. Nađi svoj smisao ili ga poput mene traži, samoubojstvom ništa nećeš naći, prekidaš samo jednu pustolovinu. Zar nisi pustolovan?
PALI: Traži, ali nećeš naći.
DIO: Vizija nikad ne umire. Znam da možda nikad ništa neću naći, ali tražit ću prije svega. Vikat ću i biti utopljen, život je ionako kotač bez kraja. Jednog dana mi se možda isplati više nego prazno nadanje u nadu koja je ionako možda laž. Pustolovno je živjeti i tražiti.
PALI: Tvoje traženje je romantično iako romantiku osuđuješ. Znaš li da ćeš naći sve što tražiš?
DIO: Osuđujem samo takve poput tebe i njega. Ja tragam umom i srcem. Romantičari samo srcem i sigurno neću naći sve. Neko svjetlo nikada nećemo moći vidjeti. Uostalom, ne shvaćam kako me netko poput tebe može zvati romantičarom.
PALI: Kako to misliš?
DIO: Pa kad si ti sam romantičar. Težio si većemu nego što si bio. Patio si zbog ljudi i svijeta i naposljetku pao! Također sve zbog vlastitog egoizma. Nadam se samo da je kod njega romantika prolazna, ako je prava, past će kad-tad. Tako da se ne trebaš ni truditi.
PALI: Past će ionako. Svi ćemo past.
DIO (odlazi kući): Pali, ne zamaram se neizbježnim jer znam da ne želim prekidat predstavu dok nisam odigrao svoju ulogu do kraja. Sad me ispričaj jer moram kući. Imaš moj broj, nazovi me, spreman sam uvijek za raspravu.
PALI (ljutito, luđački): Svi vi licemjeri, Pierroti, kontradikcije…

Pali ušuti. Romantičar je tako sišao s mosta. Ubrzo su preostali napustili most. Jedino je Pali ostao i skočio.

Zahvale:
Renati, jer me poduprla. Pinkyju, zbog potpore i Pierrota kao simbola protuslovlja. Ronniju, jer me nadahnuo za lik Dija i njegovo djelovanje. Čorku, jer me nadahnuo za lik Romantičara.

Dejan Maleković
 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack