Baner

Gimnazija

Gimnazija

Knjižnica NKG-a

Pomrčina Sunca

Zvjezdarnica
Četvrtak, 10 Svibanj 2007 12:59

Dana 29.03. 2006.g. gledali smo pomrčinu sunca s naše zvjezdarnice.

 

Iako smo u početku imali malo poteškoća pri gledanju ovog fenomena, naime, gledali smo ga na papiru, kasnije je prof. Botica, na prijedlog prof. Čepulić skinuo «kapu» s velikog teleskopa i stavio ga na manji. Ta «kapa» zapravo se sastojala od kartona i folije koja uništava 98% svijetlosti.  Sada smo uspješno mogli gledati ravno u sunce. Pomrčina je započela u 8 sati i 36 minuta UT na istočnoj obali Brazila. Trenutak najveće pomrčine dogodio se 10:11:18 UT na samom jugu Libije. Iako djelomična, u Zagrebu se lijepo vidjelo 48% pomrčine, no čini se da ćemo potpunu pomrčinu moći vidjeti tek daleke 2084. godine.
Ova pomrčina pripada nizu Saros 139. Saros je ciklus od oko 6585.3 dana (18 godina, 11 dana i 8 sati) u kojem se ponavljaju pomrčine slične geometrije. Mjesec se tada nalazi u vrlo sličnoj poziciji i to u isto doba godine tako da se pomrčine razdvojene jednim Sarosom mogu povezati u serije ili nizove. Niz Saros 139 je jedan od takvih nizova, a ova pomrčina je 29. član tog niza prvi put zabilježenog 17.5.1501. godine. Jedan niz obično traje 1200 do 1300 godina i sadrži oko 70 pomrčina. Neparan broj niza označava da se pomrčina događa kada se Mjesec nalazi u uzlaznom čvoru (kada prelazi s južne strane ekvatora na sjevernu) i da će svaka slijedeća pomrčina tog niza biti sve južnija. Tipičan niz se sastoji od desetak djelomičnih pomrčina vidljivih s jednog od polova, pedesetak potpunih pomrčina koje se pomiču prema suprotnom polu i desetak završnih djelomičnih pomrčina na suprotnom polu. Duljina potpunih pomrčina postupno se povećava kako se linija totaliteta približava ekvatoru i smanjuje kako se udaljava od njega. Isto tako, zbog rotacije Zemlje, svaka slijedeća pomrčina pomiče se 120 stupnjeva prema zapadu, tako da se svaka treća vidi iz približno istog područja na Zemlji. Saros 139 se trenutno nalazi u prvoj polovici svog ciklusa. Prvih 7 pomrčina bilo je djelomično, zatim je slijedilo 12 hibridnih (koje su inače vrlo rijetke, ukupno 5% od ukupnog broja pomrčina) do prve potpune koje se dogodila 21.12.1843. Ta je pomrčina na maksimumu trajala samo minutu i 43 sekunde, ali svaka slijedeća trajala je sve duže. Tako će ova biti srednje duga sa svoje 4 minute, a najduža će biti 39. pomrčina niza 16.7.2186. godine. Trajat će čak 7 i pol minuta, što je vrlo blizu apsolutnog teoretskog limita od 7 minuta i 32 sekunde! Nakon nje, pomrčine ovog niza postupno će gubiti na trajanju dok niz ne završi 20.9.2601. djelomičnom pomrčinom na Antartici. Niz će ukupno trajati 1262 godine, a sastojat će se od 71 pomrčine i to 16 djelomičnih, 12 hibridnih i 43 potpune.
Trenutno su aktivni nizovi 117 - 156, ali s vremenom nastaju novi i nestaju stari. Nizove je u svom djelu popisao nizozemski astronom G. van den Bergh u svojem djelu Periodicity and Variation of Solar (and Lunar) Eclipses (Tjeenk Willink, Haarlem, Netherlands, 1955.)

 

 
 
Joomla 1.5 Templates by Joomlashack